Svaka sekunda može spasiti život: Kako izgleda rad sarajevske Hitne pomoći

Dispečeri u nekoliko sekundi procjenjuju stepen hitnosti

„Hitna pomoć, izvolite? Šta je problem? Gdje je majka sada? Kada je bio prvi moždani udar?“, pitanja su koja dispečer postavlja tokom jednog od poziva.

Svaki poziv može biti presudan. Dok telefoni ne prestaju zvoniti, dispečeri u nekoliko sekundi procjenjuju kome je pomoć najpotrebnija i gdje će ekipa prvo krenuti.

Nakon prijema poziva na teren izlazi tročlana medicinska ekipa – ljekar i dva medicinska tehničara. Kardiomobil, opremljen kao pokretna ambulanta, omogućava pružanje hitne medicinske pomoći već na licu mjesta.

„Tada posao prelazi na ekipu. Dispečeri im predaju informacije koje imaju, bilo da je riječ o udesu, određenoj traumi, životno ugrožavajućim stanjima poput srčanog ili moždanog udara ili pak situacijama koje imamo u posljednje vrijeme. Naprimjer, danas smo već imali poziv zbog gušenja hranom“, kaže Sana Trhulj, specijalistica urgentne medicine u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć KS.

Upute telefonom do dolaska ekipe

Dok ekipa ne stigne, odgovornost i dalje ostaje na dispečerima.

„Dispečer nastavlja razgovor s pacijentom ili porodicom kako bi ih uputio šta da urade. Naprimjer, ako je osoba bez svijesti, pulsa i disanja, važno je da se na vrijeme započnu kompresije i upuhivanja. Nekada je teško doći do adrese za pet ili šest minuta“, ističe Irnis Šljivo, medicinski tehničar.

Edukacija građana važna karika u lancu spašavanja

Upravo zato je, ističu, edukacija građana jedna od najvažnijih karika u lancu spašavanja.

„Nismo svi spremni pomoći u presudnom trenutku, posebno ako je riječ o nekome iz porodice, jer tada emocije pobjeđuju. Ipak, nastojimo obučiti što veći broj ljudi, da imamo što veći broj ruku na terenu koje nam, praktično, kupuju vrijeme. Ne možemo u kratkom roku biti u svim dijelovima grada i Kantona Sarajevo, ali nam je neophodno da neko pruži barem osnovnu pomoć do našeg dolaska“, pojašnjava Dino Mahmutović iz Edukativnog centra „Silva Rizvanbegović“.

Lakša stanja zbrinjavaju u centralnom objektu

Dok ekipe izlaze na teren zbog životno ugrožavajućih stanja, pacijenti s hroničnim tegobama i lakšim zdravstvenim problemima pomoć najčešće dobijaju u centralnom objektu Zavoda.

„Povišena temperatura, grlobolja i urinarne infekcije stanja su koja svakodnevno rješavamo, najčešće u centralnom objektu. Pacijenti dolaze, ali nisu životno ugroženi“, kaže Sana Trhulj.

Neopravdani pozivi otežavaju rad

Posao Hitne pomoći često otežavaju i neopravdani pozivi. Zbog lažnog predstavljanja simptoma ili poziva za stanja koja nisu hitna, ekipe mogu biti angažovane dok neko drugi vodi borbu za život. Zbog toga apeluju na odgovornost građana.

„Broj 124 je univerzalan, pa se često dešavaju različiti pozivi. Kao u filmovima, neko nazove i kaže: ‘Halo, Hitna pomoć? Treba mi hitno 1.000 maraka’“, kaže Sana Trhulj.

„Čak i na društvenim mrežama postoje grupe u kojima ljudi savjetuju jedni druge šta trebaju reći ako žele dobiti intervenciju Hitne pomoći. To je veoma neugodna situacija jer možda ta pomoć u tom trenutku treba nekome ko je zaista životno ugrožen“, upozorava Irnis Šljivo.

Pritužbe građana i procjena stepena hitnosti

Iako se građani često žale da ekipe ne dolaze nakon svakog poziva, ljekari ističu da je presudna stručna procjena stepena hitnosti.

„Sekunde su nam ključne u nekim situacijama. Kada je riječ o krvarenju, svaka kap krvi nam je važna i zlata vrijedi. Moramo prvo riješiti najhitnije slučajeve pa tek onda pružiti pomoć drugima. To ne znači da nećete dobiti hitnu medicinsku pomoć niti da ekipa neće doći, ali možda će trebati malo više razumijevanja s druge strane“, ističe Sana Trhulj.

Posvećenost ljudi koji spašavaju živote

Svaka sekunda znači borbu za život. Brza reakcija je od presudne važnosti, ali ono što čini ključnu razliku jeste posvećenost ljudi koji svakodnevno spašavaju živote.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad